List i cvijet sabiru se ljeti, a korijen u rano proljeće i jesen kad je najdeblji. Najviše djelotvornih tvari korijen ima u jesen. Vodopija raste svuda po Hrvatskoj, po vrlo suhim mjestima, uz staze, livade, pašnjake, putove i rubove šuma. Ponegdje se i uzgaja. Korijen vodopije sadrži inulin, cikorietol i druge derivate voćnog šećera, pektin, kalij, željezo, kalcij i natrij. U suhom stanju sadrži još fruktozu, pentosan i mast. Još su stari narodi poznavali ovu biljku, naročito kao djelotvornu pomoć za probleme jetre.

Grčki liječnik Dioskurid propisivao ju je za jačanje probavnih organa, a Galen ju je koristio protiv očnih bolesti i trovanja. Početkom 20. stoljeća vodopija se često uzgajala kao zamjena ili dodatak kavi. Zbog velike količine inulina koji sadrži, vodopija se najčešče koristi za poboljšanje rada jetre, žučnog mjehura, bubrega i stimulativno utječe na cijeli metabolizam. Pospješuje izlučivanje žuči i mokraće, pomaže kod gihta i teškoća s probavnim organima. Čaj od vodopije sprječava nakupljanje sluzi i pritisak u želucu, čisti jetru, slezenu i bubrege pomažući izlučivanje štetnih tvari iz tijela putem mokraće. Zahvaljujući svojoj gorkosti izuzetno dobro djeluje na probavni sustav, pospješuje apetit, izlučivanje probavnih i želučanih žlijezda, te pražnjenje crijeva. Vodopija kao i sve biljke iz porodice glavočika služi i kao hrana za dijabetičare. Pomaže kod razdražljivosti, neraspoloženja, noćnog buđenja i sličnih stanja. Sok od vodopije čisti krv, zaustavlja bacanje krvi i pomaže kod slabokrvnosti, jer sadrži dosta željeza.

Oblozi djeluju na kožne tegobe, naročito ekceme, te pomažu kod upale porebrice i slijepog crijeva. Sirup od vodopije naročito se preporučuje djeci kod glista, zatvora i sličnih tegoba.