Menta ima jak miris, a okus ljut koji hladi. Cvate od lipnja do kolovoza. Sabire se lišće i mladice s cvjetnim vršcima u vrijeme sadnje. Menta se najčešće uzgaja u vrtovima, a dobro uspijeva i na vlažnim mjestima. Sadrži eterično ulje, flavonske glikozide, triterpenske kiseline i brojne fenilkarboksilne kiseline. Stari Grci i Rimljani dobro su poznavali ovu biljku. Od nje su spravljali parfeme i vijence za razne svečanosti, a koristili su je i kod ujeda zmije, škorpiona i insekata, protiv kašlja, povraćanja, mokraćnih smetnji, vrto glavice, glavobolje, seksualne nemoći i menstrualnih bolova. Rimljanke su miješale mentu s medom kako bi zasladile svoj dah nakon što su pile vino, jer je u ono vrijeme to bio zločin koji se kažnjavao smrtnom kaznom. U srednjem vijeku liječnici su počeli otkrivati njezina nova značajnija svojstva, pa su je naročito koristili protiv povišene tjelesne temperature, kao sredstvo za stimuliranje želuca i crijeva, protiv histerije i smetnji vida, protiv žutice i prsnih bolesti, te kao lijek za otekline i sve vrste bolova. Ona se danas uzgaja u cijelom svijetu i jedna je od najtraženijih aromatičnih biljaka. Njena je upotreba moguća na bezbroj načina - u obliku čaja, u raznim umacima, koktelima i salatama. Najčešće se koristi kao svakodnevni napitak. Ali takva se upotreba ne preporučuje, jer u slučaju ozbiljnijih bolesti neće više biti tako djelotvorna.

Menta jača organizam i vraća snagu svim organima, pa se naročito preporučuje djeci, starijim osobama i rekonvalescentima. U unutarnjoj upotrebi njeno antiseptično djelovanje dragocjeno je kod svih vrsta kašlja i bolesti dišnih organa, astme i bronhitisa. No, to isto djelovanje korisno je i za živce, naročito kod neuralgija, nervoze, nesanice i tjeskobe. Menta je tonik za srce, koji olakšava lupanja srca, potiče njihov rad i krvotok, te izaziva znojenje. Opušta i djeluje protuupalno pa je korisno kod stanja povezanih s bolovima i grčevima, kao što su bol u želucu, nadutost, žgaravica, dispepsija, štucanje, glavobolja, migrena i mučnina.

Pomaže rad crijeva i oslobađanje crijevnih plinova. Gorki sastojci potiču rad jetre i žuči, zbog čega se menta koristi i za pročišćavanje jetre i kod žučnih kamenaca. Diuretičko svojstvo i sposobnost da snižava tjelesnu temperaturu čine ovu biljku djelotvornom protiv mnogih tegoba infektivnog porijekla, to više što se ovo djelovanje pojačava još i njenom baktericidnim i antiseptičnim svojstvima. U vanjskoj primjeni zbog antiseptičkih hlapljivih ulja, osobito kamfora i mentola, korisno je sredstvo za herpes simplex, rane, infekcije, upale, giht i bolna reumatična mjesta. Grgljanje čaja od mente pomaže kod grlobolje, a izvanredno djeluje i protiv bolova desni i zubi. Ustima daje ugodno svjež dah.