Najčešće se može naći po šumama, livadama, uz stare zidove, rubove puteva i živice. Matičnjak sadrži željezo, kamfor, ulje, tanin, gorke tvari, klorofil, smolu i gumu.

Nije poznato da li su ga stari narodi uzgajali zbog njegovih ljekovitih svojstava ili zbog obilja nektara koji nudi pčelama. Kako god bilo, oni su vrlo brzo otkrili njegove vrijedne osobine. Arapski liječnici prozvali su ga "travom za srce", jer jača srce i smiruje lupanje. Zvali su ga i "travom za vedrinu", jer jača sve vitalne sposobnosti, djeluje protiv "crnih misli", tjeskobe, glavobolje uzrokovane živčanom napetošću i gubitka pamćenja. Benediktinci su prihvatili "kulturu matičnjaka" od Arapa i u tome su postali pravi stručnjaci. Od 1611. do danas sačuvala se u upotrebi tzv. karmelićanska voda od matičnjaka što dovoljno govori o ljekovitoj vrijednosti biljke. Matičnjak ima antivirusno, antibakterijsko i umirujuće djelovanje. Osim toga, on djeluje i protiv grčeva, uklanja bolni ili tjeskobni grč raznih organa, bilo da se radi o srcu, krvožilnom, probavnom, živčanom ili dišnom sustavu.

Vanjskom primjenom djeluje protiv neuralgija, reumatičnih bolova i povreda, a pomaže i za brže zacjeljivanje rana.