Hrast lužnjak većinom raste po ravnicama, tvoreći čitave šume. Iako postoji nekoliko vrsta hrastova, hrastu lužnjaku se pripisuje najveća ljekovitost, i to ponajprije njegovoj kori i lišću.

Mlada svježa kora sadrži hrastov tanin, galnu kiselinu, elagnu, floroglucinol, gumu, mast, smolu, pektinske tvari, šećer, kvercitin i gorki kvarcin. Ima jaka adstringentna (skupljajuća) i antiseptička djelovanja, a koristi se čak i kao protuotrov teškim metalima i alkaloidima. Čaj od mladog hrastovog lišća preporučuje se rekonvalescentima, tuberkuloznim bolesnicima, te onima koji boluju od srčanih bolesti. Čaj pripremljen sa vinom i medom jača srce, zaustavlja krvarenja iz želuca, crijeva, pluća, maternice, hemeroida i fistula, te pomaže kod prehlade mokraćnog mjehura i povratne groznice. Uvarak od mlade hrastove kore koristi se za grgljanje kod upale grla, otečenih vratnih žlijezda i promuklosti. Njime se mogu ispirati i rane od ležanja (decubitus). Rakija u kojoj je namočena hrastova kora prirodan je lijek protiv bolesti jetre, kamenaca žučnog mjehura i bubrega, te protiv groznice. Kava pripremljena od prženog žira djelotvorna je kod malaksalosti, slabokrvnosti, nervoze, nesanice, kostobolje i rahitisa.