Sjevernoamerički indijanci prije više od 200 godina poznavali su djelotvornost hamamelisa, a naročito su ga cijenili zbog sposobnosti zacjeljivanja. Pomiješan s lanenim sjemenom korišten je kod upaljenih oteklina, bolnih tumora, nagnječenja, ujeda insekata, upala očiju i bolova različitog porjekla. Grane su koristili kao rašlje za pronalaženje podzemnih voda i metala.

Nešto kasnije u Europi, naročito Velikoj Britaniji rabio se kao kućni lijek za opekline, otekline, upale kože, te za zaustavljanje krvarenja. On se čak propisivao kao lijek za ispadanje (prolaps) maternice i malaksalost poslije poroda kako bi se ojačali materični mišići. Zbog obilja tanina hamamelis djeluje kao adstringent i stoga je odlično sredstvo protiv unutarnjih i vanjskih krvarenja, pa se koristi za zaustavljanje krvarenja pluća, maternice i crijeva. Osim toga pomaže i kod preobilne menstruacije i stagnacije materične krvi s osjećajem nadutosti, težine i nelagode. Tanini, ujedno zaustavljaju izlučivanje sluzi u cijelom tijelu, daju tonus mišićima i krvnim sudovima. Dobra je pomoć i kod proljeva, dizenterije, sluznog kolitisa i katara dišnih organa. U vanjskoj primjeni čaj ili tinktura od hamamelisa nanosi se na posjekotine, rane, ugrize i ubode insekata. Osim što zaustavljaju krvarenje tanini također ubrzavaju zacjeljivanje, umanjuju bol, upale i oticanje, stvaraju zaštitni sloj na ranama i sprječavaju infekcije.

Kao vodica za usta pomaže kod krvarenja desni, a grgljanje ublažava grlobolju, infekcije grla i krajnika. U obliku čaja odlično je sredstvo za upale očiju i ispiranje vagine. Oblozi od hamamelisa ublažavaju opekline, upale kože, rane od ležanja, istegnuća, proširene vene, hemoroide i čirove. Farmacija je iskoristila svojstvo hamamelisa da steže, pa je zato upravo on važan sastojak proizvoda za osobnu higijenu kao što su deodoranti, losioni poslije brijanja, sapuni i kreme za lice.