Plod bršljana je okrugla bobica modro-crne boje. Bršljan sadrži saponozid, jabučnu i mravlju kiselinu, tanin, pektin i holesterin. Najdjelotvorniji je glikozid hederin iz lišća. Budući da se privija uza sve na što naiđe, bršljan je postao simbol prijateljstva i ljubavi.

Pjesnicima antike time je dočaravao ljubavne zagrljaje. Ptice svoja gnijezda viju duž zidova, po stablima i hridinama pod nepromočivim pokrovom bršljana. Živeći tako pod njegovim okriljem, naučile su da se koriste svime što im on pruža. Usred zime, kad je hrana rijetka, neke od njih kao npr. golub grivnjaš, navale na njegove još zelene plodove. Pa i neumorne pčele brzo otkriju njegove zelene cvjetove bogate nektarom kojeg marljivo sakupljaju. Sisavci su mu manje privrženi. Ovce i koze ga rado brste, jer imaju želudac koji sve podnosi, dok ga pitomi kunići i psi ne trpe. Ljudi moraju biti oprezni. Mi smo osjetljiva bića, pa su bršljanove bobice za nas otrovne.

Listovi, naprotiv, mogu biti od velike koristi, ako se troše u malim količinama. Vrlo blagim čajem od listova bršljana uspješno se liječe bolesti dišnih puteva. On ublažava kašalj i pospješuje iskašljavanje. Osim toga on kao i sve gorke biljke jača želudac, pospješuje probavu i dobar je diuretik. Listovi bršljana već u malim količinama djeluju na krvne žile i srce.

Bršljan se još koristi za liječenje bolesti slezene, polipa u nosu, bolesti očiju, mekih kostiju, kamena i pijeska u bubrezima, te kod upale mokraćnog mjehura. Djelotvoran je i kod kožnih problema, te zacjeljivanja rana. Rahitičnoj i skrofuloznoj djeci pomažu kupke u uvarku bršljanova lišća. Pa ipak, najkorisniji je možda u vanjskoj upotrebi zahvaljujući rijetkoj sposobnosti da smekšava i rastvara čvoriće celulita. Djelovanjem bršljana koža omekša i olabavi, pojača se izlučivanje otrovnih tvari, a čvorići celulita brzo nestaju.