Sinergija moćnog trija: Vitamin C, cink i selen

Vitamin C, cink i selen selen imaju brojne pojedinačne blagotvorne učinke u organizmu, međutim vrlo je zanimljivo i njihovo zajedničko djelovanje. Njihov najznačajniji zajednički učinak posebice je važan za naš imunitet, a antioksidacijsko, protuupalno, antitrombotsko, antiviralno te imunomodulatorno djelovanje samo su neki od potencijalnih pozitivnih djelovanja. Zasebno se razmatra njihovo korištenje u različitim indikacijama, no kako se ponašaju kao moćan trio, otkrijte u nastavku.

Vitamin C

Vitamin C je esencijalni vitamin, što znači da ga naš organizam ne može sintetizirati sam, već ga moramo unijeti putem hrane ili dodatka prehrani. Topljiv je u vodi, pa ga možemo pronaći u različitom voću i povrću, poput citrusa, jagoda, kivija, paprike, brokule i špinata. Preporučeni dnevni unos je 75 mg za žene i 90 mg za muškarce, a istraženi su brojni pozitivni učinci na naše zdravlje. 

Vitamin C snažan je antioksidans te ima ključnu ulogu u jačanju našeg imuniteta. Upravo je jačanje imuniteta jedan od najčešćih razloga zašto se ljudi odlučuju uzimati upravo vitamin C. Vitamin C potiče stvaranje i aktivnost bijelih krvnih stanica, odnosno limfocita, ali i fagocita koji imaju važnu ulogu u obrambenim mehanizmima našeg organizma. Isto tako, vitamin C sudjeluje i u sintezi kolagena, a time i pomaže u cijeljenju rana. 

Studije su pokazale kako povećani unos vitamina C može povećati razinu antioksidansa u krvi za gotovo 30 % što može pomoći našem imunološkom sustavu u borbi s različitim upalnim procesima. Povećanje razine antioksidansa u krvi može pozitivno utjecati na smanjenje rizika od razvoja različitih kroničnih bolesti, poput bolesti srca i krvnih žila. Isto tako, istraživanja pokazuju kako uzimanje vitamin C u dozi od najmanje 500 mg/dan kroz najmanje četiri tjedna može značajno smanjiti razinu LDL „lošeg“ kolesterola, ali i ukupnih triglicerida u krvi, čime posljedično može smanjiti rizik od razvoja kardiovaskularnih bolesti. 

Vitamin C može poboljšati apsorpciju željeza, posebno oblika željeza iz biljnih izvora. Studije pokazuju kako konzumacija 100 mg vitamina C može poboljšati apsorpciju željeza za čak 67%. Stoga, uzimanje vitamina C može biti posebno korisno ljudima koji se hrane pretežno biljnom hranom, ili onima s niskim razinama željeza u krvi. 

Također, niska koncentracija vitamina C povezuje se s povećanim rizikom od kognitivnog propadanja te razvojem demencije. Studije pokazuju kako povećani unos vitamina C može imati zaštitni učinak na zdravlje mozga.

Zanimljivi su rezultati prospektivne studije koja je pokazala kako je unos od minimalno 250 mg/dan vitamina C nezavisno povezan sa smanjenim rizikom od razvoja gihta. Dakle, unos vitamina C može sudjelovati u prevenciji razvoja gihta. 

Brojni su potencijalni pozitivni učinci na zdravlje ovog vitamina koji se još istražuju, poput utjecaja na razvoj karcinoma ili zaštitno djelovanje na zdravlje očiju.

Selen

Selen je esencijalni element u tragovima koji se pohranjuje u različitim organima, štitnjači, jetri, mišićima, bubrezima te muškim i ženskim spolnim žlijezdama. Glavni izvori selena u hrani su meso, riba, školjke i cjelovite žitarice, a apsolutno najveći sadržaj selena pronađen je u brazilskim oraščićima (1 mg/kg). Biološka uloga selena primarno se odnosi na njegovu ugradnju u proteine. Selen se ugrađuje u više proteina u tijelu, koje nazivamo selenoproteinima (npr. glutation-peroksidaza), a koji imaju brojne funkcije u organizmu, poglavito antioksidativne i protuupalne. 

Objavljeni su brojni znanstveni radovi koji kontinuirano upućuju na presudnu ulogu selena u održanju imunološko-endokrinološke, metaboličke i stanične homeostaze. Posebno se ističe važnost selena kod autoimunih bolesti štitnjače, s obzirom da je to organ s najvećom koncentracijom selena po gramu tkiva, te reproduktivnog zdravlja i kod kritično bolesnih pacijenata u jedinicama intenzivnog liječenja. Dodatno, brojne studije pokazuju važne uloge selenoproteina u očuvanju funkcije mozga. Smanjenje ekspresije nekolicine selenoproteina povezuje se s različitim neurološkim bolestima kao što su Parkinsonova ili Alzheimerova bolest te epilepsija. Također, istraživanja su pokazala povezanost deficita selena i povećane smrtnosti od virusnih infekcija, kardiovaskularnih bolesti, bolesti štitnjače, ali i karcinoma prostate, probavnog sustava i dojke. 

Cink

Cink je esencijalan mikronutrijent, drugi po zastupljenosti u našem organizmu odmah nakon željeza. Ukupna količina cinka u organizmu kreće se između dva i  grama, dok se u stanicama nalazi tek u tragovima. U našem organizmu ne postoji zaliha cinka, stoga je važno svakodnevno osigurati dovoljan unos kako bi se svi procesi u kojima cink sudjeluje odvijali bez poteškoća. Kamenice i općenito morska hrana najbolji su izvor cinka, no zastupljen je u brojnim namirnicama, stoga je uravnotežena prehrana najbolji način kako osigurati optimalnu količinu cinka svakog dana. 

Cink je kofaktor za više od 300 različitih enzima, što znači da ima cijeli niz uloga u našem organizmu. Brojni su biološki mehanizmi u kojima cink ima izuzetno važnu ulogu, odnosno ovise o prisustvu cinka. Tako je cink esencijalan za rast i razvoj. Također, sudjeluje u sintezi DNK, transkripciji RNK, ekspresiji gena, imunološkom odgovoru, te zanimljivo i u razvoju osjeta okusa i mirisa te apetita.

Istraživanja pokazuju kako ovaj mineral može utjecati na funkciju imunosnog sustava, jer sudjeluje u stvaranju i aktivaciji bijelih krvnih stanica koje su važne u borbi protiv infekcija. Također, povoljno utječe na održavanje razine šećera u krvi, podržava zdravlje kože, očiju ali i srca i krvnih žila. S obzirom da je dio jednog enzima čini jedan od najznačajnijih enzimskih antioksidacijskih obrambenih sustava, superoksid dismutaze, cink doprinosi zaštiti stanica od oksidativnog stresa. 

Sinergija moćnog trija

Zasebne uloge navedenih mikronutrijenata važne su za pojedine sustave u našem organizmu, međutim vrlo je zanimljivo i njihovo zajedničko djelovanje. Njihov najznačajniji zajednički učinak posebice je važan za naš imunosni sustav. Iako se potpora našem imunitetu povijesno temeljila na nedostatku vitamina C i suplementaciji kod skorbuta, danas znamo da to nije baš tako. Od tada je utvrđeno da je naš imunitet izuzetno složena, zamršena mreža kojoj je za pravilno funkcioniranje potrebno više specifičnih mikronutrijenata, uključujući vitamin C, cink i selen. Djelovanje navedenih mikronutrijenata isprepliće se u svim fazama imunološkog odgovora, stoga je osiguravanje adekvatnih količina svih nutrijenata izuzetno važno za osiguravanje njegove pravilne funkcije. Tako su selen, cink i vitamin C uključeni u procese regulacije upale, proliferaciju, diferencijaciju i funkciju T-limfocita, stvaranje antitijela, a imaju antimikrobnu i antioksidativnu funkciju.

Studije pokazuju kako dnevni unos pojedinih mikronutrijenata može biti veći od trenutnih preporuka, stoga se populacijama s povećanim potrebama (primjerice kod različitih infekcija ili upala) preporuča povećani unos jer čak i marginalni deficit može oslabiti imunitet. Znanstvenici su utvrdili kako uzimanje mikronutrijenata koji podupiru zdravlje imuniteta, posebice vitamina C, cinka i selena može modulirati imunološki odgovor i time smanjiti rizik od nastanka infekcije. 

doc.dr.sc. Darija Vranešić Bender

Literatura: 

Marc P McRae, Vitamin C supplementation lowers serum low-density lipoprotein cholesterol and triglycerides: a meta-analysis of 13 randomized controlled trials. J Chiropr Med. 2008 Jun;7(2):48-58. doi: 10.1016/j.jcme.2008.01.002.

Mi Kyung Kim, Shizuka Sasazuki, Satoshi Sasaki, Shunji Okubo, Masato Hayashi, Shoichiro Tsugane. Effect of five-year supplementation of vitamin C on serum vitamin C concentration and consumption of vegetables and fruits in middle-aged Japanese: a randomized controlled trial. J Am Coll Nutr. 2003 Jun;22(3):208-16. doi: 10.1080/07315724.2003.10719295.

Hyon K Choi, Xiang Gao, Gary Curhan. Vitamin C intake and the risk of gout in men: a prospective study. Arch Intern Med. 2009 Mar 9;169(5):502-7. doi: 10.1001/archinternmed.2008.606.

Richard Hurrell, Ines Egli. Iron bioavailability and dietary reference values. The American Journal of Clinical Nutrition, Volume 91, Issue 5, May 2010, Pages 1461S–1467S, https://doi.org/10.3945/ajcn.2010.28674F

Mareta W, Sandstead HH. Zinc requirements and the risks and benefits of zinc supplementation. Journal of Trace Elements in Medicine and Biology 20 (2006) 3–18.

Adrian F. Gombart, Adeline Pierre and Silvia Maggini. A Review of Micronutrients and the Immune System–Working in Harmony to Reduce the Risk of Infection. Nutrients 2020, 12, 236; doi:10.3390/nu12010236