Nema miris, a okus je trpak. Raste po livadama i pašnjacima, na šljunčanim tlima i uz rubove šuma. Steža sadrži katehinske tanine, elagnu kiselinu i 2% tanina koji se hidraliziraju, među njima dimerni agrimonin, triterpenske kiseline, glukaziod tormentozoid i dr. Djelotvornost steže kod brojnih zdravstvenih tegoba poznata je više od 500 godina. U 16. st. pripisivala joj se svemoguća ljekovitost, čak i kod kuge. U posljednje vrijeme stručnjaci joj posvećuju veliku pažnju. Prema novijim istraživanjima ona djeluje antialergijski i stimulira. Njeni polisaharidi potiču stvaranje interferona. Interferoni su prirodni glikoproteini koji u organizmu nastaju nakon virusnih infekcija i sprječavaju razvoj virusa i nastajanje tumora.

U unutarnjoj upotrebi najčešće se koristi kod probavnih tegoba povezanih s proljevima, povraćanjem, vjetrovima i grčevima. U kombinaciji sa drugim biljkama pomaže čak i kod jako krvavog proljeva, bacanja krvi i dizenterija. Korijen steže koristi se za čišćenje pluća i jetre, te protiv uloga, žutice i groznice. Tinktura od steže osvježava tjelesne sokove i potiče bolji rad organa i jača organizam, pa se naročito preporučuje slabim i starijim osobama. Čaj od korijena zaustavlja krvarenja i često se koristi za ispiranje i grgljanje kod upala u usnoj šupljini i ždrijelu, naročito kod angine. U kombinaciji sa nekim biljkama pomaže čak i kod krvi u mokraći. Oblozi pomažu kod rana koje sporo zacjeljuju, opeklina, ozeblina, čireva, osipa i uboda od kukaca, a kupelji kod hemoroida, svrbeži anusa i vanjskih spolnih organa. Prema narodnom receptu korijen steže, natopljen u alkoholu i rakiji ublažava tegobe sa srcem koje nastaju kao posljedica reume.