Divlji kesten raste po parkovima i drvoredima, a ima ga ponekad i uz ceste i puteve.

Pupoljci divljeg kestena sadrže eskulin, cvjetovi tanin i kvercitin, kora eskulin i tanin. Plodovi sadrže saponin (escin), škrob, ulje, bjelančevine, flavon, vitamine B1, C i K, sterol, kvercitin, te mineralne tvari.

Divlji kesten je sredinom 19. st. postao cijenjena ljekovita biljka čija se kora upotrebljavala kod malarije, vrućice, proljeva i kožnih bolesti kao nadomjestak za kininovu koru. Listovi su korišteni kod kašlja, artritisa i reume, a iz cvjetova se spravljao čaj. Važan sastojak divljeg kestena je escin. On izuzetno dobro djeluje na kapilare povećavajući im otpornost i jačajući njihove stijenke, smanjuje oštećenja. Znanstvenici smatraju da escin smanjuje nastanak i utjecaj enzima koji razlažu unutarnje žile kapilara. Osim toga divlji kesten izuzetno dobro djeluje na venozni sustav, naročito kada su u pitanju hemoroidi, upale i proširenja vena na nogama, thrombophlebitis i varikozna ulcera (otvorene rane puknutih vena na nogama). Brojna klinička ispitivanja potvrdila su poboljšanje znakova bolesti kod kronične insuficijencije vena (otežale noge, osjećaj napetosti u nogama, svrbež kože iznad proširenih vena, bolovi i upale proširenih vena).

Divlji kesten pomaže i u slučajevima katara nosne sluznice, bronhija, pluća, želuca i crijeva, kod problema povećane prostate, nekih kožnih bolesti, nazeba i groznice.