Zašto su nam danas potrebne više doze vitamina D?

Vitamin D smatra se najstarijim hormonom na Zemlji i nesumnjivo je ta drevna molekula usko vezana uz blagostanje svakog oblika života - od fitoplanktona do ljudske vrste.

Iako je fiziološka uloga vitamina D poglavito vezana uz zdravlje koštanog sustava, biološka svojstva tog relativno jednostavnog spoja sežu puno dalje od održanje homeostaze kalcija i fosfora. Istodobno s industrijalizacijom i urbanizacijom, izlaganje ljudi sunčevom zračenju postaje sve rjeđe što uz nizak prehrambeni unos rezultira učestalo niskim serumskim vrijednostima vitamina D u populaciji.

Procjenjuje se da više od 1 milijarde ljudi diljem svijeta ima niske razine vitamina D zbog čega se s pravom govori o „epidemiji“ hipovitaminoze D, te se razmatraju ozbiljne posljedice tog stanja na javno zdravstvo. Studije pokazuju je je čak 40 - 50% populacije u našem području u nedostatku vitamina D, a najniže vrijednosti bilježe se tijekom zimskih mjeseci. Točnije, u području sjeverne hemisfere su koncenracije 25-OH D veće u ljetnim mjesecima (travanj – rujan), a niže u zimskim (listopad-ožujak), što je pokazano i u Hrvatskoj, na skupini žena u postmenopauzi.

Osim dobro poznatog zaštitnog učinka na muskuloskeletni sustav, danas govorimo o svestranim učincima vitamina D, a prepoznati su povoljni učinci na imunosni, živčani, endokrini i kardiovaskularni sustav. Vitamin D razmatra se kao prevencija i potporna terapija brojnih bolesti, a pravovremeno prepoznavanje nedostatka tog vitamina te pravilna nadomjesna primjena esencijalni su za uspješnost terapije.

Rizične skupine i  čimbenici rizika za pojavu nedostatka

Rizične skupine za pojavu hipovitaminoze D uključuju osobe s nedovoljnim izlaganjem suncu (osobito dojenčad) i osobe koje žive na prostorima veće zemljopisne širine (iznad 40° geografske širine) te u gradovima s većom koncentracijom smoga. Neizlaganje suncu iz objektivnih ili subjektivnih razloga najčešći je razlog nedostatka vitamina D. Upotreba sredstava za zaštitu od sunca s zaštitnim faktorom 30 smanjuje sintezu vitamina D za više od 95 %. Nadalje, osobe s tamnom puti moraju se izložiti suncu 3-5 dulje da bi proizvele istu količinu vitamina D kao i svjetlopute osobe. Poznato je da treba slušati sve savjete dermatologa o zaštiti od sunčevog zračenja. Naime, sinteza vitamina D ovisi i o kutu sunca i dobu dana i godine. Kada je sunce slabije kao u zimskim mjesecima ili u ranim jutarnjim ili popodnevnim satima, potrebno je izlagati  ruke i lice suncu i više od 2 sata da bi se sintetizirala doza od 1000 IJ vitamina D. S druge strane, to je dovoljno vremena da se razviju i opekline od sunca, pa je obavezno nanošenje zaštitnih sredstava. U vrijeme najjačeg sunčevog zračenja, dovoljno je 10-13 minuta sunčanja lica i ruku za sintezu 1000 IJ vitamina D, a opekline se mogu razviti za 18-20 minuta. Sinteza je još učinkovitija kada izložimo cijelo tijelo.

Preporučene doze

Trenutne američke preporuke (Institute of Medicine) za zdravu populaciju savjetuju unos od 400 IJ vitamina D dnevno kod djece do godinu dana, 600 IJ vitamina D dnevno za osobe dobi 1-70 godina te 800 IJ vitamina D dnevno za starije od 70 godina. Te preporuke su višestruko veće od trenutnih europskih preporuka koje iznose 400 IJ za dojenčad i 200 IJ za ostalu populaciju. Stoga i Europa razmatra povećanje preporuka za unos vitamina D, a taj se unos može zadovoljiti jedino putem pripravaka odnosno dodataka prehrani, budući da je sadržaj ovoga vitamina u hrani vrlo skroman.

S druge strane, kod osoba koje su u riziku za pojavu nedostatka vitamina D preporučuju se značajno više preventivne doze vitamina D koje se kreću od 1.500 – 2.000 IJ vitamina D. Sve te spoznaje upućuju kako je doista korisno preventivno uzimati veće doze vitamina D (1.000 – 2.000 IJ), budući da živimo na području koje je tijekom jesenskih i zimskih mjeseci često bez dovoljno sunčevog zračenja.

Područja primjene vitamina D u odraslih

Osnovno  i najbolje istraženo područje primjene vitamina D je prevencija i potporna terapija osteoporoze. Smjernice krovnih udruženja koja se bave ovom tematikom najčešće propisuju dnevni unos 800 – 1.200 mg kalcija (iz hrane i dodataka prehrani) te 800-2.000 IJ vitamina D za žene u postmenopauzi s osteoporozom.  Posebnu važnost vitamin D ima i u osoba starije dobi s osteoporozom te u sarkopeničnih osoba starije dobi sklonih padovima.

Mnoga epidemiološka istraživanja pokazala su korelaciju između nedostatka vitamina D i povećane incidencije dijabetesa tipa 1. Nedostatak vitamina D također je povezan i s višom incidencijom dijabetesa tipa 2 te se smatra da utječe na njegovu patogenezu.

Vitamin D djeluje na mnoge komponente kardiovaskularnog sustava, uključujući regulaciju arterijskog tlaka i renin-angiotenzin-aldosteronskog sustava. Antihipertenzivni učinci vitamina D posebno su izraženi u osoba s nedostatkom vitamina D s povišenim krvnim tlakom.

U bolesnika kod kojih se javlja malapsorpcija, potrebe za vitaminom D i kalcijem, kao i brojnim drugim nutrijentima su povišene. Niske koncentracije vitamina D u krvi bilježe se kod različitih gastroenteroloških bolesti koje zahvaćaju tanko crijevo, hepatobilijarni sustav i gušteraču, poput Crohnove bolesti, neliječene celijakije i sindroma kratkog crijeva. Nedostatak vitamina D može se javiti i u situacijama narušene gastrointestinalne funkcije, kao i kod pacijenata koji su podvrgnuti parcijalnoj ili totalnoj gastrektomiji i barijatrijskoj kirurgiji.

Meta-analize opservacijskih studija ukazuju na mogućnost postojanja veze između viših koncentracija vitamina D u krvi i blagog smanjenja incidencije karcinoma kolorektuma, a zabilježeno je kako se za svaki porast od 12,5 nmol/L u plazmi, rizik snižava za 6 %. Nadalje, primjena vitamina D posebno je važna za pacijentice u menopauzi s ranim hormonski ovisnim rakom dojke koje primaju adjuvantnu hormonsku terapiju s aromataznim inhibitorima zbog visokog rizika nastanka osteoporoze.

Kada je riječ o autoimunosnim bolestima, veza između unosa odnosno statusa vitamina D i prevalencije bolesti do sada je identificirana za upalne bolesti crijeva (IBD), multiplu sklerozu, reumatoidni artritis (RA), sistemski eritemski lupus (SLE), sistemsku sklerozu (SSc) i diabetes mellitus tip 1.

Mjerenja koncentracije 25-OH D u krvnoj plazmi pokazala su kako osobe s multiplom sklerozom imaju niže prosječne vrijednosti u odnosu na kontrolne skupine što ih čini sklonijima razvoju osteoporoze i prijelomima kostiju. Smanjena razina cirkulirajućeg 25-OH D također je povezana s ranijim prelaskom oboljelih iz faze relapsa i remisije u fazu sekundarne progresije.

Popis indikacija i područja primjene puno je dulji od onoga što se ranije smatralo, a nova istraživanja i spoznaje pojavljuju se gotovo svakoga dana. Ovo je tek jedan skroman uvid u potencijale ovog najstarijeg hormona na Zemlji, čije moći tek upoznajemo.

Doc.dr.sc. Darija Vranešić Bender / Vitaminoteka

Literatura

• Bischoff-Ferrari HA, Dietrich T, Orav EJ, Dawson-Hughes B. Positive association between 25-hydroxy vitamin D levels and bone mineral density: a population-based study of younger and older adults. Am J Med 2004; 116:634.
• Braegger C, Campoy C, Colomb V, Decsi T, Domellof M, Fewtrell M i sur. Vitamin D in the healthy European paediatric population. J Pediatr Gastroenterol Nutr. 2013;56(6):692-701.
• Hlavaty T, Krajcovicova A, Payer J. Vitamin D therapy in inflammatory bowel diseases: who, in what form, and how much? J Crohns Colitis. 2015 Feb;9(2):198-209.
• Hypponen E, Laara E, Reunanen A, Jarvelin MR, Virtanen SM 2001 Intake of vitamin D and risk of type 1 diabetes: a birth-cohort study. Lancet 358:1500 –1503
• IOM (Institute of Medicine) 2011 Dietary reference intakes for calcium and vitamin D. Washington DC: The National Academies Press.
• Laktašić-Žerjavić N, Rukavina K, Babić-Naglić D, Curković B, Anić B, Soldo-Juresa D. Relationship between vitamin D status and bone mineral density in Croatian postmenopausal women.Reumatizam. 2013;60(1):8-13.
• Laktašić-Žerjavić, N. i sur. Vitamin D: vitamin prošlosti, hormon budućnosti. Liječ Vjesn 2011;133:194–204.
• Lichtenstein A, Ferreira-Júnior M, Sales MM, Aguiar FB, Fonseca LA, Sumita NM, Duarte AJ. Vitamin D: non-skeletal actions and rational use. Rev Assoc Med Bras. 2013 Sep-Oct;59(5):495-506.
• Holick MF. The vitamin D deficiency pandemic and consequences for nonskeletal health: mechanisms of action. Mol Aspects Med 2008;29: 361–8.
• Holick MF. Vitamin D deficiency. N Engl J Med 2007; 357:266–281.
• Holick MF, Binkley NC, Bischoff-Ferrari HA, Gordon CM, Hanley DA, Heaney RP, Murad MH, Weaver CM. Evaluation, treatment, and prevention of vitamin D deficiency: an Endocrine Society clinical practice guideline. J Clin Endocrinol Metab. 2011;96(7):1911-30.
• McKenzie RL i sur. UV Radiation: Balancing Risks and Benefits. Photochemistry and Photobiology 2009;85:88–98.
• Miliku K, Vinkhuyzen A, Blanken LM, McGrath JJ, Eyles DW, Burne TH, Hofman A, Tiemeier H, Steegers EA, Gaillard R, Jaddoe VW.Maternal vitamin D concentrations during pregnancy, fetal growth patterns, and risks of adverse birth outcomes.Am J Clin Nutr. 2016 Jun;103(6):1514-22.
• Urrutia-Pereira M, Soléb D. Rev.Vitamin D deficiency in pregnancy and its impact on the fetus, the newborn and in childhood. Paul Pediatr. 2015;33(1):104-113