Najvažniji sastojci kamilice su eterično ulje, flavonoidi, kumarini i polisaharidi, a eteričnog ulja kamazulen i bisaboli. Kamilica se ubraja među najpoznatije i najomiljenije biljke. Ima velik broj izvanrednih svojstava: smiruje, ublažava i opušta upale, nadutost, djeluje protiv alergija, bakterija i gljivica.

Apiterapija u službi zdravlja kože

Apiterapija je pojam koji podrazumijeva korištenje raznih vrsta pčelinjih proizvoda kao prirodne pomoći kod različitih stanja, bolesti i bolova nastalih kao posljedice akutnih i kroničnih ozljeda. 

Ova vrsta alternativnog liječenja poznata je već tisućama godina. Zapisi o apiterapiji sežu do drevnog Egipta i Kine, a čak su i stari Grci i Rimljani koristili pčelinje proizvode za lijepu i zdravu kožu, te u medicinske svrhe. Posebno je zanimljiva činjenica da se u ovih starih civilizacija koristio i pčelinji otrov za liječenje bolova u zgobovima kod artritisa.

Osim oralnog uzimanja i direktnog ubrizgavanja u krvotok, apiterapija obuhvaća i topikalnu primjenu pčelinjih proizvoda. Iako je u apiterapiji dozvoljeno koristiti sve vrste proizvoda od pčela, za izravno korištenje na koži vrlo često se koriste med, propolis te matična mliječ.

Med

Med je gusta slatka, viskozna tekućina koja nastaje kao plod brižnog i mukotrpnog rada pčela radilica. S nutritivnog gledišta, med se najvećim dijelom sastoji od šećera, kao što su fruktoza, glukoza, maltoza i saharoza. Sadrži mali udio vitamina i minerala, ali zato predstavlja pravu malu riznicu antioksidansa. Kvalitetni med sadrži mnoge važne antioksidanse, poput fenola, enzima, flavonoida i organskih kiselina, a znanstvenici vjeruju kako kombinacija ovih spojeva medu pruža snažnu antioksidativnu moć.

Med je nezaobilazi sastojak proizvoda za svakodnevnu njegu kožu. Zbog jedinstvenog kemijskog sastava brojna istraživanja potvrdila su djelovanje meda na omekšavanje, vlaženje i umirivanje kože te regulaciju njene pH vrijednosti. Osim toga, med se pokazao djelotvornim i na usporavanje stvaranja bora, a zahvaljujući svojim antibakterijskim svojstvima koristan je i kao sastojak za smanjenje crvenila kod akni.  

Nanošenje meda na rane i opekotine na koži prakticiralo se još u starom Egiptu, a primjenjuje se i u današnje vrijeme u različitim modernim kozmetičkim pripravcima i medicinskim proizvodima. 

Cochraneov sustavni pregled studija, koji je obuhvatio 26 istraživanja, pokazao je da se upravo primjena meda pokazala najučinkovitijom u cijeljenju inficiranih opekotina i rana. 

Med se pokazao korisnim i u liječenju dijabetičkog stopala, izrazito ozbiljne komplikacije koja može dovesti do amputacije stopala. Tako su rezultati jednog istraživanja objavljenog u časopisu Diabetes Research and Clinical Practice pokazali da je topikalnom primjenom meda kod dijabetičkog stopala u potpunosti izliječeno 43,3% čireva na stopalu.

Znanstvenici ovo blagotvorno djelovanje pripisuju antibakterijskim i protuupalnim svojstvima meda, ali i sposobnosti da njeguje okolno tkivo kože.

Osim toga, važno je spomenuti da med pokazuje i potencijalno djelovanje kod drugih problema s kožom, poput psorijaze, hemoroida i rana koje nastaju kao posljedice infekcije virusom herpesa.

Propolis

Kada pčele „pomiješaju“ biljni sok sa vlastitim izlučevinama i voskom, nastaje ljepljivi zelenkasto –smeđi proizvod kojeg one koriste za izgradnju svojih košnica, nama poznatiji kao propolis.

Tisućama godina propolis se koristi u razne medicinske svrhe. Stari Grci koristili su propolis za liječenje čireva, Asirci su ga stavljali na rane kako bi spriječili razvoj infekcije i ubrzali cijeljenje, a Egipćanima je koristio za balzamiranje mumija.

Zanimljivo je da kemijski sastav propolisa varira ovisno o geografskom području u kojem pčele obitavaju. Tako sa sigurnošću možemo znati da propolis iz Europe i primjerice, propolis iz Južne Amerike neće imati isti kemijski sastav. 

U propolisu je pronađeno preko 300 različitih spojeva, a većina ih pripada skupini polifenola, poznatih antioksidansa. Među njima se posebno ističe pinocembrin, flavonoid kojemu se pripisuje antimikrobno djelovanje. Zahvaljujući sadržaju mineralnih tvari poput magnezija, cinka i kalcija, te djelovanju na aktivnost poznatog antioksidativnog enzima superoksid dismutaze, propolis njeguje i hrani kožu, povećava prokrvljenost tkiva te potiče rast novih stanica kože.  Zbog navedenih svojstava  vrlo je poželjan sastojak kozmetičkih preparata za svakodnevnu njegu kože. 

Protuupalna i antimikrobna svojstva propolisa pokazala su se korisnima i u cijeljenju rana. Rezultati istraživanja objavljeni 2015. godine u časopisu Burns & Trauma potvrdili su da propolis može pomoći osobama s teškim opekotinama u bržem cijeljenju oštećenih dijelova kože. Otkriveno je da djeluje na način da ubrzava rast novih zdravih stanica.

Matična mliječ

Matična mliječ je proizvod žlijezda mladih pčela radilica guste konzistencije te kiselkastog i pomalo trpkog okusa. Ovaj „kraljevski“ pčelinji proizvod blijedožućkaste boje ima vrlo složeni kemijski sastav. Osim vode, proteina i ugljikohidrata, na koji otpada najveći udio, matična mliječ sadrži i lipide, minerale te vitamine B – kompleksa, ali i cijeli niz biološki aktivnih spojeva koji su odgovorni za blagotvorno djelovanje matične mliječi.

Prva asocijacija na matičnu mliječ uglavnom je vezana za njeno djelovanje na zdravlje imunosnog sustava, no pokazalo se da ona može biti korisna i u sklopu „anti-aging“ tretmana u njezi kože. Naime, istraživanja su dokazala da 10 – hidroksi 2 – decenska kiseline (10-HDA), nezasićena masna kiselina koja nije pronađena nigdje drugdje u prirodi osim u sastavu matične mliječi, igra jednu od važnih uloga u poticanju sinteze kolagena, proteina koji je velikim dijelom zaslužan za mladenačku svježinu kože.

Slično medu i propolisu, i matična mliječ se pokazala korisnom u liječenju rana. U jednom istraživanju čiji su rezultati objavljeni 2010. godine u časopisu  Nutrition Research and Practice proučavan je utjecaj topikalne primjene različitih koncentracija matične mliječi na cijeljenje rana. Na temelju dobivenih rezultata znanstvenici su utvrdili da matična mliječ utječe na povećanje migracije fibroblasta, stanica vezivnog tkiva koje proizvodi kolagen, te na promjenu razina različitih lipida uključenih u proces cijeljenja rana.

Tena Škunca, mag.nutr. / Vitaminoteka

Literatura:

Al-Waili NS, Saloom KS, Al-Waili TN, Al-Waili AN. The safety and efficacy of a mixture of honey, olive oil, and beeswax for the management of hemorrhoids and anal fissure: a pilot study. ScientificWorldJournal. 2006; 2;6:1998-2005.

Alam F, Islam A, Hua Gan S, Khalil I. Honey: A Potential Therapeutic Agent for Managing Diabetic Wounds. Evid Based Complement Alternat Med. 2014; 2014: 169130.

Fingleton J, Sheahan D, Corin A, Weatherall M, Beasley R. A randomised controlled trial of topical Kanuka honey for the treatment of psoriasis. JRSM Open. 2014; 5(3): 2042533313518913.

Hashemipour MA, Tavakolineghad Z, Arabzadeh SA, Iranmanesh Z, Nassab SA. Antiviral Activities of Honey, Royal Jelly, and Acyclovir Against HSV-1. Wounds. 2014;26(2):47-54.

Jull AB, Cullum N, Dumville JC, Westby MJ, Deshpande S, Walker N. Honey as a topical treatment for wounds. Cochrane Database Syst Rev. 2015; 6;(3):CD005083.

Kim J, Kim Y, Yun H, Park H, Kim SY, Lee KG, Han SM, Cho Y. Royal jelly enhances migration of human dermal fibroblasts and alters the levels of cholesterol and sphinganine in an in vitro wound healing model. Nutr Res Pract. 2010;4(5):362-8.

Koya-Miyata S, Okamoto I, Ushio S, Iwaki K, Ikeda M, Kurimoto M. Identification of a collagen production-promoting factor from an extract of royal jelly and its possible mechanism. Biosci Biotechnol Biochem. 2004;68(4):767-73.

Martinotti S, Ranzato E. Propolis: a new frontier for wound healing? Burns & Trauma. 2015;3:9; doi: 10.1186/s41038-015-0010-z.

Moghazy AM, Shams ME, Adly OA, Abbas AH, El-Badawy MA, Elsakka DM, Hassan SA, Abdelmohsen WS, Ali OS, Mohamed BA. The clinical and cost effectiveness of bee honey dressing in the treatment of diabetic foot ulcers. Diabetes Res Clin Pract.2010;89(3):276-81.