Vidac
Vidac je jednogodišnja zeljasta biljka, oko 15 cm visoke, razgranate stabiljke koja je ponekad posuta mekanim dlačicama. Sjedeći listovi su jajasto kapljasti, na rubu nazubljeni, tamno zelene boje. Cvjetovi su bijeli ili bljedožuti, dvolisnati, sa crvenkastom ili ljubičastom mrljom na gornjoj usni. Promatraju li se pažljivije, oni nalikuju na oči sa trepavicama, pa otuda i drugi naziv ove biljke - očanica.
Ona živi kao polunametnik na drugom bilju iz kojega siše hranjive tvari. Gorkog je okusa, bez mirisa. Raste po livadama, šumama, pašnjacima, uz putove i pruge. Sadrži iridoidne glikozide, eterično ulje, flavonoide, gorke tvari, smolu i brojne druge sastojke. Vidac se po prvi put pojavio u srednjovjekovnim knjigama o ljekovitom bilju.
Ubrzo je postao često upotrebljavanom biljkom kod bolesti crijeva, želuca, dišnih organa, upale očiju, a naročito kod osoba sa slabim imunološkim sustavom. Svojom gorkošću potiče lučenje želučanih sokova, olakšava probavu i regulira stolicu. Vidac djeluje antiflogistički (protuupalno) u probavnom traktu, ali i kod upale dišnih organa i očiju. Najbolja je vanjska primjena, u obliku sredstava za grgljanje i ispiranje kod hunjavice, promuklosti, upale grla, bronhitisa, te upale desni. Vidac blagotvorno djeluje na oči, ali i na kožu oko očiju, pa je stoga poznato prirodno sredstvo u borbi protiv bora.
