Najbliži srodnik valerijane je matovilac. U sastavu najviše ima eteričnog ulja, a njegov sastav i količina aktivnih tvari ovisi ponajprije o geografskom izvoru i vrsti valerijane. Još sadrži alkaloide (hatinin i valerin), trjeslovine, škrob i šećer. Ime valerijane potječe od latinske riječi " valere" što znači biti dobrog zdravlja.

Djelotvornost ove biljke bila je poznata još u antičko vrijeme. Rimski i grčki liječnici primjenjivali se ju kod probavnih poremećaja, slabe mjesečnice te za poticanje izlučivanja tekućine. Sličnu primjenu imao je i u srednjem vijeku.
Sredinom 18. stoljeća priznat je kao sredstvo za smirenje.

Ljekoviti učinci pripisivali su se čas hlapljivom ulju, čas alkaloidima, čas i jednom i drugom. Koristio se kod različitih oblika neuroza, nesanice, živčane iscrpljenosti, razdražljivosti u vrijeme mjesečnice, trudnoće i klimakterija, kod neuroze želuca i srca te glavobolja. 

Za vrijeme 1. svjetskog rata zbog topničkog je bombardiranja bilo mnogo živčanih slomova. Eksperimenti su potvrdili da su tjeskoba i živčana napetost bili puno slabije izražene kod onih koji su ju koristili za umirenje. I danas se uspješno koristi kod tih tegoba. Valerijana općenito djeluje umirujuće te je iznimno važan prirodan lijek koji će pomoći u ublažavanju stresa, tuge, straha i uznemirenosti. Njome postižemo unutarnju ravnotežu i time sprječavamo bolesti koje nastaju kao posljedica tih stanja. preporučuje se i kod infekcijskih bolesti, poteškoća sa koncentracijom, motoričkih smetnji, kod nemira, jutarnjih želučanih bolova i glavobolja kod kojih nema organskog uzroka. Iako su sastojci valerijane dobro istraženi još uvijek nije poznato koje tvari umiruju i koji mehanizam pokreću. Kliničko istraživanje na 12.000 bolesnika potvrdilo je praktično djelovanje valerijane kod poteškoća sa spavanjem.

Najbolji učinak se postiže kada se valerijana uzima puno prije ili poslije (udaljeno) od jela.